Nedjeljno jutro sad je tu
Probudih se tako u nedjeljno jutro
Kako god bih glavu držao jednako je boljelo
I jutarnje pivo leglo mi je dobro
Pa sam još jedno kao desert strusio.
Tad prekopah po svom ormaru
Nađoh košulju od prljavih najčistiju
Umih svoje lice i počešljah si kosu
I sjurih se niz stube danu ususret.
Noć prije izgorio mi je um
Uz cigarete i pjesme koje sam birao
Ali zapalih opet i ugledah dječaka
U igi šutirajući limenku.
Onda pređoh preko puta
I uhvatih nedjeljni miris nečije pečene piletine
I Gospode, to me vrati nečemu što izgubih
Negdje, nekako usput.
Na pločniku nedjeljnog jutra
Poželjeh, Gospode, da sam pijan
Jer ima nešto nedjeljom
Radi čega duša umire.
I ničeg nema osim umiranja
I ništa tako usamljeno nije kao zvuk
Uspavanog gradskog pločnika
A nedjeljno jutro sad je tu.
U parku vidjeh taticu
S nasmijanom djevojčicom koju ljuljaše
Pa stadoh pored crkve
I slušah pjesme koje pjevahu.
Onda nastavih niz ulicu
A negdje daleko usamljeno zvono zvonjaše
Odjekujuć' dolinom
Poput nestalih jučerašnjih snova.